Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

 Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. … Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Siniša Glavašević, Priče iz Vukovara

Obilježavanje 27. obljetnice pada Vukovara

Poštovani nastavnici, dragi učenici, ovih dana u mjesecu studenom, točnije 18. studenog obilježavamo diljem lijepe naše tužnu obljetnicu, dvadeset i sedam godina od pada heroja Vukovara.

Naime, te 1991. godine u strašnoj agresiji na Republiku Hrvatsku od strane Srbije, potpomognute bivšom Jugoslavenskom armijom i srpskim paravojnim postrojbama – četnicima, na udaru se najprije našao grad Vukovar.

Hrabri hrvatski branitelji su odolijevali toj strašnoj agresiji više od 90 dana, braneći svoj grad, sve civile i cijelu Hrvatsku, uz ogromne žrtve i razaranje grada, uništavanje civilnih, sakralnih i drugih objekata: škola, kuća, i drugih infrastrukturnih objekata.

U tim vremenima bilo je kod agresora uvriježeno mišljenje da će , ako slome otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru, lako pobijediti i razoriti cijelu Hrvatsku. To je davalo još veći poticaj hrabrim hrvatskim braniteljima da izdrže i ustraju u obrani svoga grada i Hrvatske domovine.

Agresor je svom svojom silom, tada je to bila četvrta vojna sila u Europi, razarao i barbarski uništavao sve ono što je bilo Hrvatsko.

Na žalost 18. 11. 1991. godine, slomljen je otpor naših branitelja od tada puno nadmoćnijeg agresora, ali uz njihove teške i velike gubitke. To je bila tzv. „Pirova pobjeda“.

U Vukovaru je slomljena „kralježnica“ te tzv. Jugo-armije, od koje se više nisu u potpunosti oporavili.

Vukovarski branitelji su tim činom tada, preuzevši na sebe strašne žrtve, zapravo spasili i zaštitili ostale dijelove Lijepe Naše, zaustavivši njihovo daljnje napredovanje u svom divljačkom-barbarskom pohodu i razaranju Drage nam domovine.

Kada su ušli u grad Vukovar, počelo je divljačko orgijanje, ubijanje, mučenje ranjenika, civila, silovanje, pljačka, i palež svega što je ostalo. Količina mržnje kojom su to činili je zastrašujuća. U vukovarskoj bolnici je na dan okupacije bilo 700 ljudi: 400 bolesnika i ranjenika te 300 članova osoblja bolnice i članova njihovih obitelji. Velika većina je odvedena na Ovčaru i pobijena, ostali su završili u srpskim koncentracijskim logorima diljem Srbije.

Sve ovo navedeno ima za cilj da se ne zaboravi, jer tko zaboravi na svoju prošlost i žrtve, lako se može dogoditi da se povijest ponovi.

Stipan Šandrk

učitelj hrvatskog jezika